Osebujna kreativnost

„Ja nisam pjevačica belkanta. Belkanto znači lijepo pjevanje, a ja smatram da lijepo ne pjevam“, izjavila je u intervjuu zasigurno najosebujnija i najkreativnija umjetnica hrvatske operne reprodukcije poslije Drugoga svjetskog rata. Resile su je vrhunska muzikalnost, snažan glumački instinkt i smisao za interpretaciju te prekrasna scenska pojava. Na Filozofskom fakultetu diplomirala je književnost te engleski i ruski jezik, a pjevanje je učila privatno. Široke opće kulture i inteligencije, artikulirano je izricala kritike na račun tzv. modernih opernih režija posljednjih godina, u djelima što ih je poznavala u tančine.

Imala je osebujan, lijep, zvonak i ujednačen glas s dobro postavljenim i uvijek pouzdanim visokim tonovima svijetle boje, što joj je omogućavalo da s lakoćom savladava vokalne zahtjeve uloga kao što su Šostakovičeva Katarina Izmajlova ili Renata u Plamenom anđelu Prokofjeva, s kojima je stekla međunarodni ugled. Renatu je pjevala u premijernim produkcijama u Genovi, Bologni, Napulju, Palermu, Cataniji, Reggio Emiliji, Modeni, Ravenni, Ferrari i Parmi, dok je Izmajlovu pjevala sedamdeset puta u Zagrebu i na brojnim gostovanjima Zagrebačke opere u inozemstvu.

Mirka Klarić kao Tatjana / Izvor: Arhiva HNK

S dvadeset godina debitirala je u Zagrebu kao Santuzza i poslije jedne sarajevske sezone, od 1956. do umirovljenja 1984, bila je prvakinja Zagrebačke opere. Oduševljavala je naglašeno ženstvenim interpretacijama Puccinijevih likova, ponajprije kao jedinstvena Butterfly i Tosca, zatim Mimi i Manon. Pjevala je Maddalenu, Neddu, od Verdija jedino Desdemonu. Cijela je galerija uloga u slavenskom repertoaru: Liza i Tatjana Čajkovskog, Jaroslavna u Knezu Igoru, Nataša u Ratu i miru, Marica u Prodanoj nevjesti. Bila je seksepilna Straussova Saloma na Splitskom ljetu i fascinantan Kompozitor u Ariadni na Naxosu. Pojedinačni biseri bili su Ibertova Angelique, Donna Elvira u Don Giovanniju, Monteverdijeva Popeja u Dubrovniku, Orffova Mudrijašica, Nevjesta u Krvavoj svadbi Sandora Szokolaya, Rosalinda u Šišmišu, čak i Carmen.

Dala je neizmjeran doprinos hrvatskom opernom stvaralaštvu, nebrojeno puta pjevajući Đulu u Eri i Jelenu u Zrinjskom. Sudjelovala je na praizvedbama Marka Pola Ive Tijardovića, Adama i Eve Silvija Bombardellija, Oluje Stjepana Šuleka, Ljubavi Don Perlimplina Mire Belamarića, Moći vrline Igora Kuljerića, Hasanaginice Miroslava Miletića i Požara u operi Borisa Papandopula.

Dobila je mnoge nagrade: Grada Zagreba dva puta, godišnju nagradu Vladimir Nazor, nagradu Milka Trnina, Opernog bijenala u Ljubljani, Hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko ostvarenje i Vladimir Nazor za životno djelo.

Draga Mirka, doista ste lijepo pjevali, i klasični i suvremeni operni repertoar.